Miletin gost Gordan Čampar – Hronika kockastog stolnjaka (dio drugi)
SEKIRACIJA
Veliki gospodin što bi rekli, vičan kafani i dešavanjima u njoj, s’ navikom da pije dobra pića, zameće dobru besjedu i uvijek nasmiijanog lica bio je česta meta pitanjima , kako to da se on nikako ne nervira pa ma kako se odvijala priča na sijelu. Te nam jedne noći na tenane pojasni tajnu takvog ponašanja.
,,Znate li vi”, imenom oslovi nekakvog čovjeka iz Brodareva.
Niko ne klimnu glavom, svima nepoznat.
,,E to je, jedan seljak kome ja svakog mjeseca uplatim sto pedeset eura”.
,,Zašto”, svi uglas potražiše odgovor.
,,Da bi se on nervirao umjesto mene,ja nemam vremena za takve gluposti”.
ADRESA
Poslije jedne od onih dnevnih pijanki koje se obično završe pogubno, jedan naš stari poznanik iako u treningu nije se mogao kontrolisati u najboljoj mjeri ,kako na nogama tako i u glavi. Sve mu se pomutilo, po nekoliko puta je obigravao zgradu da pronađe svoj ulaz ali nije išlo od ruke. Nakon uzaludnih pokušaja obradova se kada srete komšijsku djecu koja su se igrala ispred zgrade te njih upita gdje stanuje, on glavom i petom.
,,To ste vi komšija”, začuđeno mu odgovoriše.
,,Još uvijek znam da sam to ja ali ne znam gdje mi bješe stan”, vragolasto im dade odgovor , na šta oni svi zajedno povedoše omiljenog dedu da mu pokažu gdje stanuje.
