Aforizmi Živka Prodanovića
Iz crne riznice – mnogim je ljudima njihova smrt jedini dokaz da su živjeli.
Kad siromah poklanja vrag se veseli. To i bezbožnici kažu.
Narodu treba nada. Zato i političari svako malo izmisle neku novu nadu.
Ne gradi sebe u oblacima.
Neki klinci ne paze, pa prebrzo odrastu.
Nije problem u tome što su političari kradljivi, nego je problem u tome da toliko puno ljudi želi biti političar.
Nikada nije grješio. I nikada si nije to oprostio.
Nitko nije umro od izbornog smrada.
Pohlepa je ljudska osobina koja pretvara ljude u neljude.
Posao nam ide odlično – na vrijeme smo uložili u novi posao i u novog gradonačelnika.
Priča života : tako dugo glumi da je mlada djevojka da je već veteranka glume.
Svatko je kovač svoje sreće. A možda i nije, nisu svi kovači iz iste poslovice.
Svijet pripada pobjednicima. Bolje nisu ni zaslužili.
Što možeš danas ne ostavljaj za sutra. To i krvnik misli.
U laži su kratke noge. Reče zmija.
U svakom zlu ima i nešto dobro. Reče zlo.
Ušao je u povijest. Okružen gorilama.
Utopljenik se i za iluzije hvata.
Velika je ona politika koja se brine i za malog čovjeka.
