In memoriam – Zoran Raonić (1956 – 2021)
Teško mi je, ali ne toliko da biste vi bili srećni.
U miru raste broj spomenika, ali i boraca.
Taj mrava nije zgazio. Bavio se samo лјudima.
Šta će nama pravopis? Mi smo usmen narod.
Sve voda može oprati – osim etikete.
Moćnik umre onoliko puta koliko ima spomenika.
Država – to si ti!
Omirisao je vlast. I ostao bez sluha.
Oni su se pocijepali, a mi smo u zakrpama.
Primakao se vladaru – i na Boga zaboravio.
U našoj zemлјi je mnogo posmatrača – preko granice.
Ako je ovo mir, mi se rata ne bojimo.
Narod koji diše jednom dušom, najlakše je ugušiti.
Crnogorci su ostali dosljedni sebi.
Dok drugi mijenjaju kape, mi samo šare na njoj.
NEVRIJEME
Kakvo je vrijeme
Znamo i ja i ti
Daнas nije lako
Ni spomenik biti!
NAŠI DANI
Dok je On nad nama
Mаkar samo na slici
Narode – neka si tu
Sa srećom – spomenici.
ONO POSLIJE
U razmahu slobode
Neki su prisvojili
Mnogo veći prostor
No što su oslobodili.
Zoran Raonić je rođen 19. marta 1956. godine u Đurđevića Tari, u selu „raskrsnici puteva prema Žabljaku, Pljevljima i Mojkovcu, u blizini veličanstvenog Trojanovićevog Mosta, kod, tada u ruševinama , Manastira svetog arhangela Mihaila, pa još i naspram Pirlitora, onog opjevanog grada vojvode Momčila.“
Pisao je poeziju, haiku, prozu, eseje, satiru. Bavio se i sakupljanjem narodnih umotvorina.
Autor je sledećih knjiga:
– Vilino kolo, (poezija)
– Dioba vatre (poezija)
– Drugi krug vatre (poezija)
– Mjesec u krilu (haiku)
– Iza brane (poezija)
– Oko pjesme (poezija)
– Neko doba (poezija)
– Behar u zmijarniku (kratke priče)
– Tara i iTarani (monografija u koautorstvom sa Vukajlom Gluščevićem)
– Niz jezik se oklizujući (aforizmi, epigrami)
-Zbornik it Taranovine (izbor priča i srodne proze)
– Tako se priča (izbor narodnih umotvorina Potarja i pljevaljskog kraja)
Nagrade i priznanja:
– Zlatna struna na Festivalu poezije Smederevska pesnička jesen, 2007. godine
– Njajljepša pjesma Sopotnice
– Nagrada za idiličnu poeziju (za pjesmu „Kako je građen Most na Tari), časopisa Yellow Moon, na Novom Zelandu
– Nagrаda „Hadži Dragan“, Požega, za ciklus neobjavljenih pjesama
– Povelja za njegovanje jezika književnog, književnih novina Svitak
– Nagrada „Autor sa otiskom“, sarajevskog časopis a Diogen – pro kultura
– Za haiku je dobio veliki niz regionalnih i svjetskih priznanja
Sarađivao je u preko 70 listova i časopisa i bio učesnik brojnih književnih manifestacija.
