VELIZAR RADONJIĆ: Milenko Miro Šarac – “Uslovna sloboda”: aforizmi, erotizmi i epigrami

Објави satirgora

Velizar Radonjić

Milenko Miro Šarac, pjesnik i satiričar iz Pljevalja, napisao je i pripremio za štampu još jednu knjigu satire pod naslovom USLOVNA SLOBODA. Izvinjavam se, napravio sam lapsus. Miro ne piše (to može svako), on stvara satiru, a to mogu samo rijetki.
Zašto baš „uslovna sloboda“?
Biti slobodan čovjek je privilegija, tako bar ja poimam, ali privilegovane (čitaj slobodne) ne voli niko, pa slobodni ljudi, u aktuelnim okolnostima, jedino mogu da konzumiraju uslovnu slobodu. Slobodu konzumiraju drugi, objašnjava Miro Šarac: „Presuda je donešena/ Ali čemu sve to vodi?/ Sloboda je uhapšena/ Fukare su na slobodi.“
Pisati preporuku Mirovoj „Uslovnoj slobodi“ je prosta rabota jer njegovoj knjizi ne treba druge preporuke mimo njegovog imena. Ovo je, istovremeno, veoma ozbiljan i složen zadatak. Da bih napravio prikaz, neku vrstu kritike i preporuku za njegovu knjigu, poželjno je da mu budem ravan ili bolji od njega. A ja nijesam ni jedno ni drugo. Zato će ovaj prikaz biti neka vrsta moje lične percepcije „Uslovne slobode“, moj doživljaj njenog sadržaja.
Knjiga je, prema sadržaju, podijeljena u tri cjeline: aforizmi, erotizmi i epigrami. U njoj, Miro Šarac, prestrogo kažnjen jer je osuđen na život, izdržava kaznu na uslovnoj slobodi. Priznaje da od imovine nema ništa. Ali njegovo ništa ima porijeklo. Stilom majstora satire, a on i jeste majstor, lucidno, bez dlake na olovci, igrajući se riječima do paradoksa, slika našu svakodnevnicu: „Zaledili smo se od straha. Uveliko nam ghori pod nogama.“ Bez zlobe upire prstom u naše gluposti, ruga se našoj malograđanštini, upozorava na pohlepu, na lažni moral, poltrone i uvlakače…: „U životu sve se menja/ Fukare se brzo kote/ Nema sreće od poštenja/ Špijuni su patriote.“
Njegova satira je pitka, lako se čita, ali nije banalna, nije populistička. „Pazi šta pišeš. Neki ne znaju da čitaju,“ kaže Miro. Da bi se njegova satira razumjela neophodno je da, poput somelijera, aforizme i epigrame zadržite u ustima onoliko dugo koliko je potrebno da se razumije igra riječi i shvati njihova poruka, kao na primjer: „Opičeni se najviše kurče.“ Njegove poruke su, istovremeno, i aktuelne i svevremene: „Budi čovek! Bićemo ljudi.“ U istom aforizmu, tek što vam se učini da upire prst u neku lokalnu glupost ili nečije nepočinstvo, shvatite da je poruka, zapravo globalna: „Mir nema cijenu. Džabe ratujete.“
Miro Šarac ima 60 godina i živi u Pljevljima. Sve se može kad se hoće, kaže on i dodaje: „U poslednje vrijeme živim trezveno. Spavam sa komšinicom koja ne drži kafanu.“ U njegovoj zgradi su svi dobro i zdravo, čak se i komšinica ispod njega dobro osjeća. Istina, bacila ga je u dilemu, pa Miro nije načisto – ili je skratila suknju ili je produžila noge.
Miro je profesor u srednjoj školi a satiru je usavršavao u Milet Bašti – svojevrsnom univerzitetu satire. Poput univerziteskog profesora skenira društvenu zbilju i konstatuje „Politička temperatura raste. Država je u bunilu.“ Ne treba biti ekspert da bi se vidjelo kako većina otuđuje a da naivni ponešto i ukradu. Ruku na srce, to niko ne priznaje. Svi su pošteni: „Ko o čemu poštenje o kurvi.“
Decenijama smo živjeli u multinacionalnoj i multikonfesionalnoj sredini u kojoj se njegovalo i čuvalo bratsvo i jedinstvo i dok smo čuvali bratsvo i jedinstvo, jedinstveno je udario brat na brata, kaže Miro Šarac i dodaje „Ne opraštaj im Bože. Znaju šta rade!“ Postao je skeptik, pogotovu na sve češće žalbe sa političkom pozadinom. Nekim sugrađanima osporava da su pretučeni po nacionalnoj osnovi. Pretučeni su po leđima, tvrdi on.
Miro konstatuje da je pameno biti lud. Sve ostalo su gluposti. To je, ipak, samo dijagnoza opšteg stanja. Zato on smatra da treba pružiti šansu razumu. Budale su davno prešle centar. Uz to šalje veoma jasnu poruku: „Dosta ste nas jahali. Malo se nosite.“
„Uslovna sloboda“, knjiga Milenka Mira Šarca, zavređuje da bude objavljena. Po mom skromnom sudu, zavređuje mnogo više – preporučujem je kao terapiju protiv ljudske gluposti, protiv pohlepe, malograđanštine… Preporučujem je i kao lektiru, odnosno dopunsko gradivo u obrazovanju svih koji se bave javnim poslovima. Preporučujem je i kao antidot za mržnju.