Aforizmi Živka Prodanovića
Ako ti se netko penje na vrh glave to još ne znači da si ti neka planina.
Da ne znam tko krade, pomislio bih da tu politika ima svoje prste.
Danas je teško reći ne treba li poštenje odgoditi za neka bolja vremana.
I svaka prošlost vidi sebe u budućnosti.
Ja se ne bojim niti najgoreg olujnog vjetra. Kaže prašina.
Je li to komedija ili tragedija – antivakser na respiratoru.
Književna tema: hoće li jednog dana roboti pisati povjesne romane o nama.
Mislio sam da ću loše proći na sudu, ali na svu moju sreću sudac je bio dobar prijatelj školskog kolege strica od bratića moje druge žene…
Ne lažu svi političari. Ali to nije nepremostivo.
Nisu svi ljudi isti – nekima je život roman, nekima aforizam.
Nije meni lako, mene nitko niti na kavu ne bi pozvao. Žali se Smrt.
Nije svačija životna filozofija neka duboka mudrost.
Obogatila se preko noći. I još uvijek sanja one ukrase na plafonima.
Opasno je zaboravljati tuđe greške.
Političari učinite dobro djelo – ne djelujte!
Politika je geostrateška disciplina koja proučava uspone na položaje.
Pred njim je sjajna budućnost. Njegovog šefa.
Riječi lete, zapisano ostaje. Za policijsku arhivu.
Snaga je najobičniji manjak slabosti.
Što na beskorisnom umu, to na beskorisnom drumu.
Tuđu muku lako je preskočiti.
Za sreću potrebno je dvoje: euri i korumpirani sudac.
Zatvorenik je pao jer je na njega naglo počela djelovati policijska sila teže.
Život je zagonetka. A autor zagonetke još uvijek taji odgovor.
