Živko Prodanović – Aforizmi
Bila je to gorka pilula – na samrti je doznao da niti ovaj put nije dobio ništa na lotu.
Bilo je povuci-potegni: ja sam htio psa, a ona da uzme djecu, a ona je htjela i djecu i psa.
Bliska budućnost može doći i po noći i bez darova.
Da mi je znati koja je to međunarodna tajna grupa moćnika izmislila teoriju zavjere.
E, kada bismo znali što naši mozgovi misle o nama.
Koja je takva, za nju i anđeli lažu.
Komedija života: nije ni malo ugodno biti nasljednik čovjeka koji puca od zdravlja.
Mi se ne bojimo ni potopnih kiša. Kažu ribe.
Moj idol je čovjek koji ruši idole.
Na svakakvim mladim ovaj svijet ostaje.
Nemojte sezadovoljavati mrvicama – pogledajte i što je ostalo u čašama.
Od njega nikada niša. Prodaje se prejeftino.
Ona je brižna žena. Za svoju će djecu osigurati barem jednog oca.
Pustio sam mozak na pašu. Pa sada psuje kao posljednja seljačina.
Samo nas nemojte uvjeravati da postoje plemeniti škorpioni, dobroćudne kobre i darežljivi tajkuni.
Što na jadnom umu, to na jadnom drumu.
U svojoj duši on je pošten čovjek. Ali samo u svojoj duši.
U školi života mnogima je pohlepa najvažniji izborni predmet.
Ušao sam u vječnost. Ali samo na kratko vrijeme. Utopljenik se i za jubilej hvata.
Utopljenik se i za jubilej hvata.
Uzdaj se u se i svoje kljuse od starog kompjutera.
Život je u svojoj biti vrlo jednostavan, što u biti i nije tako jednostavno objasniti.
