Velizar Radonjić – UŽELJELA MAJKA SINA

Објави satirgora

Uželjela Mara sina, Radovana jedinika
Pregaca, patriotu, spasica Otadžbine
Uželjela majka sina, državnoga dužnosnika
Pet godina kako gine za spas naše Domovine
Nije došo da je vidi i da pita kako joj je

U kućici u kraj sela, na osami Mara živi
Bez signala mobilnoga i pametnog telefona
Interneta Mara nema, Vajber do nje ne dobača
Ima kozu, staru mačku, tri kokoške – nije sama
U osami na kraj sela Mara s njima razgovara

Na osami u kraj sela, proljeće se dugo čeka
Zime duge ko godine Marinoga samovanja
Peta zima ponajduža, posle zime zlo proljeće
Pojeli joj kozu vuci, a lisice tri kokoške
Ostala joj stara mačka da se s Marom razgovara

Željna Mara razgovora, željna sina jedinika
Pregaoca, patriote, spasioca Domovine,
Spremila se Mara na put i zavežljaj s darovima
Žutu dunju, poljsko cvijeće, malo tuge sa osame
Neke stare uspomene i toplinu rodnog doma

Došla Mara ispred Vlade, nosi tugu sa osame
Zavežljaj i staru mačku i tišinu trošne kuće
Nije čula za internet i pametne telefone
Od signala mobilnoga slušala je žubor vode,
Cvrkut ptica u granama stare trešnje u cik zore

Došla Mara ispred Vlade, bruji zgrada ko košnica
Puna zgrada činovnika, patriota, pregalaca,
Pa je grešnu trema hvata od toliko uzdanica
Dvoumi se kud da krene, a da tužna ne zaluta
I da sina ne obruka, da se od nje sjutra stidi

Luta Mara hodnicima Vladinoga lavirinta,
Radovana sina traži, pregaoca, uzdanicu,
Darove mu donijela, pun zavežljaj zavičaja
Žutu dunju, poljsko cvijeće, neke stare uspomene
U naručju staru mačku i toplinu rodnog doma

Puna Vlada radovana, kud god kreneš moj do moga
Jedan kalup, jedna mustra, ko zec zecu svi se liče
Svi na isti kalup misle, isto rade, isto ćute, isto žmure
Vazda gladni, nikad siti, državne ih jasle hrane
Boga mole za mandate, pune jasle i za nove položaje.

Puna Vlada radovana, ko zec zecu svi se liče,
Stopili se u gomilu, u bezličnu sivu masu,
Naše nade i nadanja, spasioci Domovine
U gomili uzdanica, majka sina poznat neće
Isti kalup, ista mustra, svi su isti, svi se liče

Vidi Mara zlu priliku, da je džaba dolazila,
U Vladinom lavirintu nema njenog Radovana.
Njena nada i nadanje sa osame ukraj sela
Što je rasto bez signala mobilnoga i Vajbera.
Stopio se u bezličnu sivu masu zaludnjika.

Majka Mara, stisnu srce, da je srce ne prošpija
Pun zavežljaj zavičaja, neke stare uspomene,
žutu dunju, poljsko cvijeće i toplinu rodnog doma,
Ostavila Radovanu, kod portira Vladinoga.
Kad se nekad sebi vrati, da se sjeti zavičaja.

Majka Mara stisla srce, ne da suzi da zaiskri
Pritisla je stara tuga sa osame u kraj sela
Prigrlila staru mačku da priguši tihi jecaj
Vratila se Mara natrag, trošnoj kući na osami
Da se nada i da čeka svoga sina Radovana

U kućici Mara čeka, na osami ukraj sela
Nije sama, ima mačku, žubor vode sa izvora
Cvrkut ptica u cik zore, u granama pod prozorom
Mara s njima razgovara da joj dani brže prođu
Dani dugi ko godine Marinoga samovanja