Živko Prodanović – Aforizmi
Apokalipsa je odličan primjer demokracije . nitko se neće izvući.
Budimo oprezni – i životne snove treba s vremena na vrijeme popravljati i prepravljati.
Čovjek je čovjeku mea culpa evolucije.
Da li postoji smisao života u životu bez smisla?
Griješiti je ljudski. To kažu oni koji ne mogu zaspati.
Hrabre karneval čuva.
Kada čujem svoj sat kako uporno kucka, kada vidim kazaljke kako se neumorno kreću, zapitam se je li sat stvar ili stvor.
Kakva nesreća! – izgubio sam posao, a nigdje poštenog nalaznika da mi ga vrati.
Kod mnogih ljudi ono što misle doznaš tek kada počnu psovati.
Lešinar je lešinar i kada predizborna obećanja daje.
Moji svi sportski trijunfi završavaju klasično: …a onda sam se probudio.
Nažalost, nikada nećemo doznati što o ratu misle mrtvi ratnici.
Ne može se glavom kroz zid. Bez odzira kakav se doping uzme.
Ne vjeruj svemu što ti život nudi.
Ne zdravlje, bolest je učiteljica života.
Njega u životu nitko nije primjećivao. Tek kada je umro netko se sjetio da je to onaj sa šestog kata.
Obogatio se preko noći. Jer je vlast spavala.
One koji su gladni na tuđe ništa ne može zasititi.
Pokvarena žarulja uvijek ima neke mračne ideje.
Ponavljanje je majka mudrosti. To i Sizif kaže.
Povukao se u sebe. Na liječenje.
Puca od zdravlja. I u dvorištu i kroz prozor.
Svaki političar svojim financijerima leti.
