Velizar Radonjić – OPERACIJA
Razbolio se građanin Marko Marković. Nije ništa opasno, upala slijepog crijeva. Doktori su predložili operaciju. Rutinska intervencija, ali mora da se obavi na vrijeme. Treba ukloniti slijepo crijevo. Bez slijepog crijeva se može.
Moja Domovina je građanska država i država socijalne pravde. Svaki građanin je dragocjen i o njemu svi brinu. Brine Vlast, opozicija, NVO, mediji, vjerske zajednice, nacionalni i nacionalistički savezi i savjeti, građanski aktivisti, dijaspora… Brinu i o Marku. Sijaset brigonosaca brine njegovu brigu. Toliko brinu da sam postao ljubomoran na njega. Prosto mi krivo što će njega da operišu, a ne mene.
Ruku na srce, Marko je specifičan slučaj. Marko je građanin, kosmopolita, nacionalno i vjerski neopredijeljen. Uživa veliki ugled kod svih struktura i slojeva u društvu. Ni po jednom osnovu nije kontaminiran. Poput djevice. Nešto kao ekstra devičansko ulje, a to nije dobro za ove što brinu o građanima i o Marku.
Marko je ugledan i ako ostane neopredijeljen postoji realna opasnost da za sobom povuče i druge. Postoji opasnost da u dogledno vrijeme za njim pođu mnogi, da se pola naroda opredijeli da budu neopredijeljeni. Da budu građani. Da budu Marko. Smak svijeta.
Jednako je opasno ako se Marko opredijeli za vrijeme boravka u bolnici: pod uticajem terapije, anestezije, na nagovor doktora… Niko ne smije ni da zamisli kakve bi to posljedice ostavilo na narod. Ako se Marko opredijeli nacionalno poremetiće nacionalnu strukturu. Pola naroda će se na popisu izjasniti kao Marko. A to znači… bolje da ne saznamo šta bi to značilo.
Šta ako se Marko prikloni jednoj od tridesetak vjerskih zajednica, pa svi pođu za njim kao za Mojsijem. I onda neka od jačih vjerskih zajednica ima više vjernika nego država stanovnika. Ili, nije nemoguće, vjerska zajednica koja ima više sveštenika nego vjernika postane vodeća crkva u Državi i sjutra zatraži status državne crkve i državne religije. Kako god se Marko vjerski opredijeli čeka nas kolektivno krštenje ili kolektivni sunet… Dešavalo se i ranije.
Kolektivna lobotimija nam ne gine bez obzira kako se Marko opredijeli.
Zabrinuli se brigonosci, kako oni iz vlasti i opozicije, tako i oni sa nacionalnim i vjerskim predznakom, zatim NVO i građanski… svi se zabrinuli. Brine ih Markov status. Njegovo zdravlje je u drugom planu. Kad se opredijeli može slobodno i da umre.
Brigonosci ništa ne prepuštaju slučaju. Ne vjeruju jedni drugima, doktorima još manje. Ministru zdravlja i menadžmentu Bolnice ne vjeruju ni malo, pa su im uputili ultimatum. Insistiraju da njihovi ovlašćeni predstavnici budu uključeni u svim fazama operacije slijepog crijeva građanina Marka Markovića. Ne pristaju na pristajanje i neće da budu statisti i posmatrači. Ovo je operacija, nije snimanje kaubojskog filma pa da se u kadru nađe i nekoliko konja. Hoće da participiraju u operaciji i budu aktivni saučesnici. Ako njihov ultimatum ne bude prihvaćen, zaprijetili su, organizovaće masovne proteste i blokadu saobraćajnica.
Ništa se ne prepušta slučaju pa za svaku fazu imaju posebne komisije i radne grupe. Jedna komisija u laboratoriji prebrojava Markova krva zrnca. Druga komisija određuje anesteziju… Ne vjeruju bolničkoj administraciji pa je formirana posebna komisija koja će Marka da sačeka na prijemnom odjeljenju. Nije svejedno šta će da mu upišu u istoriju bolesti ili koje boje će biti pidžama i bade mantil.
I tako redom, komisija po komisija. Koliko su temeljiti, predviđena je i posebna komisija za klistiranje. Za klistiranje se prijavilo najviše dobrovoljaca.
Brigonosci insistiraju na ovlašćenju da posebna komisija, aktivno učestvuje i u samoj operaciji. Oni se u sve razumiju, svakodnevno operišu u državnim institucijama, i njima niko nikada sa stola nije utekao.
Građanin Marko Marković, kod kuće, čeka termin za operaciju. Termin zavisi od dogovora nadležnih komisija i radnih grupa. Obavezali su se da sačekaju i predstavnike Dijaspore. Treba da se steknu politički uslovi. Dok se oni dogovaraju i čekaju Dijasporu, Marka drže na antibioticima, analgeticima i sedativima.
Dogovori teku sporo. Ima mnogo otvorenih pitanja koja treba usaglasiti da bi se postigao konsensus. Zapelo oko transfuzije. Ne može mu se dozvoliti bilo koja krv. Komisija insistira da Marko primi koktel napravljen od krvi svih krvnih grupa i krvnih zrnaca predstavnika svih političkih, nacionalnih, vjerskih i drugih slojeva u državi.
Predstavnici političkih i vjerskih zajednica ne mogu da se dogovore oko vjerskog mobilijara, vjerskih i političkih simbola. Koje simbole postaviti u bolesničkoj sobi na zid naspram, a koje iznad kreveta. Koliko i kojih zastava. Koju ikonu staviti u bolesničku sobu, a koju u operacionu salu, kako da sinhronizuju kandilo sa opremom za anesteziju…
Zapelo i oko operacije. Nikako da se usaglase ko će da bude glavni hirurg, a ko da asistira. Jednoglasni su bili jedino oko toga da će doktori i drugo medicinsko osoblje operaciji prisustvovati samo u svojstvu posmatrača. Ne mogu da se dogovore ni kako da operišu. Puno je onih koji ne vjeruju u laparoskopiju jer u njoj ne mogu svi da učestvuju. Klasična operacija ima više pristalica. Traže da rez bude što veći, da svi dobiju šansu da operišu. Veliki rez ostavlja veliki ožiljak pa su pojedinci predlagali da ga otvore na leđima. Manje će da se vidi…
Otvorenih pitanja ima puno pa usaglašavanje potraja.
Dok su se oni dogovarali i usaglašavali političke i druge stavove, slijepo crijevo je perforiralo. Građanin Marko Marković je dobio sepsu i preminuo. Brigonosci su odlučili da ga drže na suvom ledu dok traju pregovori. Operisaće ga posthumno – kad se steknu politički uslovi.
Priča „OPERACIJA“ je na XXII Crnogorskom festivalu humora, satire i karikature u Danilovgradu 2023. godine, je osvojila Povelju „Radomir Racković“ za najbolju satiričnu priču.