Živko Prodanović – Aforizmi
Budite bez brige – njegovo poštenje nema zaštitnika.
Budućnost je pred vratima. Baš me zanima što joj treba.
Čovjek je čovjeku iluzija.
Do imetka vode mnogi putevi. Neki su dnevni, neki noćni.
I istina može biti kukavička.
Izdaja prijateljstva je učiteljica života.
Jedno je sigurno – mostovi mira i dalje su nesigurni.
Jedva da još mogu tu i tamo napisati neki aforizam o sportu. Premalo treniram.
Kažu proroci da će biti rata. A kada ga nije bilo.
Lažeš li prijateljima, lažeš i sebi.
Ljudska komedija – on je zlovoljno pošten.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Daj zašuti, gledam utakmicu.
Može li i nemoralnima pasti moral?
Nakon zatvora on je postao turobno pošten.
Ne znam zašto, ali kada vidim tko je sve na izbornim listama sjetim se filma „Knjiga o džungli“.
Nema veće propalice od školovanog propalice.
Stigao je prvi na cilj. Ostali nisu ni znali da je trka počela.
Svaki je poćetak težak. Kaže propast svijeta.
Svatko je kovač svojih laži.
To je odurno koliko jedna istina može biti odurna.
U društvu se ne šapuće. Kaže doušnik.
U pregovorima uvijek treba imati asa u rukavu. Kaže zmija.
Više ne slušam političke mudrosti. Imam pametnijeg posla.
