Marinko Mijo Mijović – Krizne godine (Izbor aforizama)
MUDRE RIJEČI ZA SRETAN PUT
U hrvatskoj književnosti rijetke su knjige nastale udruženim snagama dvojice autora. Daleko su brojnije individualne i grupne, koje priprema i objavljuje više autora. Ovo dvoknjižje devedesetogodišnjeg Marinka Mije Mijovića aforističara iz Pule i moje malenkosti, nastalo je na Mijovićev poticaj i moj urednički angažman.
Kad sam pod kraj gospodnje 2023. godine od Marinka primio snop kopiranih, a na pisaćem stroju ispisanih 1200 aforizama, gnoma, sentenci, izreka i drugih nefiltriranih misli, s prijedlogom da objavimo zajedničku knjigu kakvu sam prije toga objavio s pokojnim Tomislavom Supekom, odmah sam se prihvatio uredničkog posla i krenuo u čitanje i pročišćavanje obimnog materijala. Iz tog, ni malo jednostavnog i lakog posla, nastao je Mijovićev dio knjige u koga je uvršteno oko 500 njegovih aforističkih i drugih misli i izričaja. Te su misli razvrstane u nekoliko ciklusa, više radi bolje preglednosti, nego li tematske, stilske i druge srodnosti.
Marinko Mijo Mijović cijeli je radni i najveći dio životnog vijeka proveo u Puli, u koju je doselio iz svoga rodnog Plava, smještenog pokraj lijepog crnogorskog Plavskog jezera. U Istri je ostvario sve o čemu je u mladosti sanjario i što su mu vrijeme i društvene okolnosti omogućile i dopustile. Radio je poslove koje je volio, stvorio obitelj koju je želio i zapisivao misli koje su mu padale na pamet, kako bi to naš narod kolokvijalno rekao. Posao ga je, nakon četiri desetljeća predanog rada, doveo do zaslužene mirovine. Obitelj se podigla i razmnožila do unuka i praunuka. A misli raširile, produbile i grupirale u deset vrijednih zbirki koje mogu služiti na ponos i diku svakom uspješnom aforisti, misliocu i satiričaru.
Duhovno i duhovito stvaralaštvo Marinka Mijovića proteže se u svim smjerovima do kojih može doprijeti ljudska misao, i odakle se može izlučiti leksička građa za aforizam, gnomu, sentencu i bilo koju drugu izreku vezanu uz ljude, prirodne i druge pojave i događanja. Ima tu satiričnih opaski na politiku i političare, promišljenih komentara vezanih uz pretvorbenu, u osnovi, pljačkašku privatizaciju, vedrih i ironičnih osvrta na sve naše pogotke i promašaje na životnom polju i svega drugoga što oči zapaze, sluh odsluša, um osmisli, glas izgovori, a ruka zapiše kao jezičku tvorbu neograničenoga roka trajanja.
Živimo u vremenu koga od milja zovemo turbulentnim, i u kome se često ne zna tko koga i zbog čega!? Zna se jedino da u njemu jači slabije tlači, zatire i slaže pod zemlju kao slamno snoplje netom ubranoga žita. Gledamo to svakodnevno na televiziji i čitamo u novinama i na internetu. Lud je zbunjenog oduvijek proganjao, ali ne tako masovno i sramno kako to danas čine ini moćnici i sile prema nemoćnima i kruha željnima.
Humoristi i aforisti u tom vremenu zapisuju, ili će zapisivati svoje misli i poruke i ostavljati ih u amanet dolazećim generacijama. Na njima je da čitaju i pamte ono što njihovi preci stvorili i prošli da bi obogatili vlastite i tuđe živote. Ova knjiga samo je jedna mala zraka duha za osvjetljavanje puta kojim idemo od izvjesnog danas u neizvjesno sutra.
Pisanje je djelatnost koja nema privremen i ograničen domet djelovanja. Ono izvire iz prošlog i sadašnjeg vremena i širi se ka budućnosti na sve prostore do kojih može doprijeti ljudska riječ i misao. Svjestan je toga i Marinko Mijović, pa on svoje pisane tragove nastoji učiniti vidljivim ne samo sadašnjim naraštajima već i onima koji će doći u narednim desetljećima i stoljećima.
I na ovim stranicama koje su potpisane njegovim imenom i prezimenom zapisane su misli, aforizmi i satirične žaoke koje oslikavaju današnjicu u svjetlu koje nije blistavo ni mirno, kako bi to dobri i karakterni ljudi željeli. Ovo je vrijeme ispunjeno sukobima, nemirima i ratnim požarima koji odnose ljude i uništavaju dobra koja su oni mukotrpno stvarali u bliskoj i dalekoj prošlosti. Za sve to najveću odgovornost snose današnji političari i državnici koji, umjesto dogovora i sporazuma, koriste ubojita oružja za dokazivanje snage i nadmoći nad slabijima i nemoćnima. U toj pomami sile i nasilja najviše stradaju djeca, žene, starci i starice, koji su izloženi brutalnostima kakve ljudski um teško može zamisliti, a još teže prihvatiti. No, sve se to događa pred očima svijeta koji, osim verbalne osude, nema moći da se suprotstavi nasilnicima i promotorima zla i ljudskog pomora.
O ljudskom dobru i zlu pjesnici pišu pjesme, pripovjedači priče, prozaisti romane dramatičari drame, a aforisti i satiričari aforizme i epigrame. Svako od njih na svoj način nastoji ukazati na zlo i njegove vinovnike i ohrabriti slabe da ustraju u vjeri i opstanu u nadi, da će doći bolji i sretniji dani u kojima će, umjesto rata, zavladati mir. I to ne mir sa okusom rata, već mir kao stanje opće slobode i jednakosti svih ljudi na svijetu. Za to se vedrim mislima bore aforisti i humoristi, koristeći satiru kao leksičko sredstvo upereno prema onima koji čine zlo i remete svaki prirodni i ljudski sklad.
Ova knjiga ima samo jedan glavni cilj i zadaću, a ta je: da vas razvedri i da vam, po mogućnosti, vrati osmijeh na lice i radost u dušu u poplavi crnih vijesti sa svjetskih ratišta i sivih primisli na krizna ekonomska i društvena stanja koja proizvode zlodusi i zlotvori što pripadaju našoj ljudskoj vrsti. Ima ona i više sporednih ciljeva, a njih će te pronaći na stranicama koje će te, nadam se do kraja pročitati i koristiti u svom daljem radu i životu. Hvala vam za to, i sretan vam put u blisku budućnost.
(Ivo Mijo Andrić)
Čim vidim cijene – devalviram.
Svemu rastu cijene, osim praznim obećanjima.
Neki ministri troše EU novce kao da su domaći.
Kod nas su i zviždači izviždani.
Pred izbore bi neke slike trebalo zalijepiti na stup srama.
Peta kolona je u nekim državama jača od prve.
Svetica je od njega napravila crkvenog miša.
Zbog životne uloge nestao je sa scene.
Slijepa ljubav traje dok se ne progleda.
Za božju pravdu ne treba porota.
Što je glava praznija, to je mržnje punija.
Za otkucavanje ljudi, dobio je sat s posvetom.
Ima sudaca koji istjeruju pravdu iz sudnice.
Kredit ga je načeo, a kamate dokrajčile.
Zamalo ostadosmo i bez onoga malo.
Ako te pritvore, ne vraćaj se kući – kaže žena mužu.
Problemi se rađaju i iz jalovog stanja.
Nema odvjetnika koji će vas obraniti od vas samih.
Hej Slaveni… ima li još koji živ?
Psi rata na jelovniku imaju topovsko meso.
Jedno je kad hoćeš, drugo je kad moraš.
Ne budi papučar, makar išao bos.
Sviraju nam uspavanke, a od nas traže budnost.
U usijanim glavama najbolje se podgrijava mržnja.
Sadašnjost je bremenita zbog silovanja prošlosti.
Umiljati političar dvije stranke sisa.
Ne sanjaj o boljem sutra, ako želiš miran san.
BILJEŠKA O PISCU
Marinko Mijo Mijović rođen je 1933. godine u crnogorskom mjestu Plav, gdje je proveo djetinjstvo i ranu mladost. Obrazovao se diljem bivše države. Najveći dio života i cijeli radni vijek proveo je u Puli u kojoj i danas živi i stvara.
Humor, aforizme i epigrame piše četrdesetak godina. Do sada je objavio deset knjiga aforizama i epigrama. Radovi su mu zastupljeni u brojnim zbornicima i antologijama u zemlji i inozemstvu. Aforizme i epigrame objavljuje u listovima, časopisima i elektronskim medijima diljem Balkana. Prevođen na više jezika.
Član je Udruge hrvatskih aforista i humorista.
