Živko Prodanović – Aforizmi
Ako je netko lud ne budi mu novčanik.
Bila bi i ona poštena. Da nije shvatila kako svijet funkcionira.
Budimo realni: možda drugi u nama vide upravo ono što mi ne želimo da se vidi.
Galerija nesretnih: život ga je osudio na nikakav život.
Izborna utrka je onaj sport u kojem (pre)često pobjeđuju oni najgori.
Kao čovjek i nije nešto posebno. Ali kao zmija jeste.
Ljudske suza govori sve jezike ovog svijeta, ali ipak mnogima treba prevodilac.
Moj idol može još samo pasti s Marsa.
Neki za njega govore da je lopov, a drugi kažu da je lupež. Ja mislim da je istina negdje u sredini.
Nije da nemam ništa. Imam melanom.
Nije loše biti ništa. Ne moraš voditi brigu o ničemu.
Pitanje iz podruma: može li propalica razočarati propalicu?
Političari bi trebali, kao što to rade budući piloti, prvo vježbati na simulatoru, a tek onda poletjeti.
Političko poštenje je politićko poštenje, bez obzira što ono postoji samo u teoriji.
Putevi života – potrošio je sve svoje maske, pa sada troši svoje pravo lice.
Svatko je sluga svoje sreće.
U našim životima sreća dijeli isto ogledalo s nesrećom.
Vrhunac optimizma je kada djed koji je na samrti nekome kaže: S tobom više ne raзgovaram.
