Ivo Mijo Andrić – Kratke misli za gimnastiku uma (Izbor)
Proganjaju nas dok nas ne uhvate… za riječ.
Dok čitate, razmišljajte. Isplatit će
vam se svako slovo.
Ako već vježbate, vježbajte na sebi.
Ne dajte drugima da za vas vježbaju.
Držali su jezik za zubima, dok nisu izbijeni.
Gimnastiku duha obavljajte sami.
Kad vas glad savlada, ne jedite druge.
Noge nose tijelo, misli vode noge.
Ne lovite ribu u moru problema.
Ono što nemate, bez njega možete.
Auta ne kvare godine. Kvare ih vozači.
Ne oslanjajte se na stupove – sramote.
Sujevjerni nemaju bliske veze s vjerom.
Čuvajte se, i đavo će vas čuvati.
Kad uđe u glavu, crv sumnja je nesumnjiv.
Liječnici nam liječe tijelo, a liječnice – dušu.
Ljubav je kao miris u kome uživamo sve dok ne ishlapi.
Kad krivoj osobi otvorite srce – očekujte udar.
Da mi je pamet od jučer, danas bih bio puno pametniji.
Djeci je lijepo dok se ne odlijepe od roditelja.
Nebo je plavo, more je plavo.
Zemlja je zelena i… poplavljena.
Hrvatsko proljeće odavno je preraslo u sumornu jesen.
Vukao je kao konj, dok ga nisu potkovali.
Čovjek na svom mjestu nikad nije na tuđem mjestu.
I lutalice imaju strateške ciljeve