Živko Prodanović – Aforizmi
Ako na jednoj obali rijeke uživaš u kupanju, to ne znači da se ne drigoj obali nećeš utopizi.
Cijelu noć sam sanjao da sam gladan. Možda to dođe od praznog želuca.
Dok traje slavlje pobjednika pitam se što bi šampioni da nema gubitnika.
Freudov kutak – doktore, što da radim? Moje drugo ja pije bez prestanka, a meni je doktor zabranio svako piće.
Galerija nesretnih: život ga je osudio na san bez snova.
Gledam u lice s potjernice, a ono u ogledalu.
I na onima koje svijet neće, svijet ostaje.
Iz crne riznice: nisu sablasti krive što u tuđim strahovima žive.
Iza velikih snova kriju se i velika razočaranja.
Kako je to tužno: umro je star, a živio nije.
Ljudska komedija: život bi mu bio puno ljepši, da nema – sebe.
Mnoge zmije i mnogi ljudi imaju nešto zajedničko – otrov u ustima.
Mogao je biti mamino zlato, ali je po običaju života prevagnulo ulično blato.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Ti zaista vjeruješ da meni novac raste u vrtu?
Ne znam zašto, ali kada pročitam što su političari govorili jedan o drugom, sjetim se filma „Majmunska posla“.
Oprez! I nećovjek se voli predstavljati kao čovjek.
Pitao se koliko brzo može juriti njegov novi BMW. No, pitanje je otišlo u zrak.
Prihvatio sam kritiku. Iz čiste zafrkancije.
Riječni virovi su kao i ljudi – nepredvidivi i opasni.
Sanjao sam svijet bez psovki. Svijet robota.
Svatko je Sizif svoje sreće.
Velike pljačke su san malih pljačkaša.
Zaustavite vrijeme! Sat mi je stao.
Zečevima niti završena vojna akademije ne bi pomogla, ali brze noge da.