Živko Prodanović – Aforizmi

Објави Сатиргора

 

Bez rizika meni nema života. Kaže rulet.
Bolje je rasipati ono što imaš, nego patiti zbog onog što nemaš.
Čovjek što više krije tajni, to je manje slobodan.
Freudov kutak. Doktore, pomozite – ja sanjam samo crno-bijele snove, a moje drugo ja uživa u snovima svih boja.
Godinama sam sanjao da sam sportska zvijezda, ali više ne. Povukao sam se u sportsku mirovinu.
I mi magarca za trku političara imamo.
Iz crne riznice: kakav život, takva smrt, rekao je patolog na obdukciji kada je ugledao moju jetru.
Kakav besposličar, takvi snovi. Besposličarski.
Komedija života: upropastila ga je njegova tvrdoglava popustljivost.
Ljudska komedija – danas bi on rado mjenjao svoje poštenje za nešto unosnije.
Misli lijepo, govori lijepo. I šuti lijepo.
Misli na druge. Iako nisi neki veliki mislilac.
Molba: Bože, oprosti im, nisu znali što rade. Odgovor: znali su, ali nisu htjeli da rade.
Na kraju puta i za promašenim životom treba suzu pustiti.
Nije meni lako. Svi me izbjegavaju, žali se Smrt.
Nitko ne može čovjeka tako teško razočarati kao što to mogu njegovi najbolji prijatelji i najuži rod.
Posljednje riječi čovjeka koji se cijeli život uredno pridržavao svih zakona i propisa: Jebeš takav život!
Još jedan oksimoron: materijalistički idealizam.
Sudska komedija: Hvala Bogu, naši svjedoci bolje lažu nego njihovi.
Svatko je Prometej svoje sreće.
Sve mi se čini da moja sreća nema sreću samnom.
Tek kada dođe do kraja svoje knjige života ne jedan čovjek primjeti da je većina stranica praznih.
Teorija je kamenolom, poezija je dijamant, a život je život.
Varaju se oni koji misle da su samo volovi volovi.

Категорије: Афоризми