Ivo Mijo Andrić – SATIROM PROTIV ISTJERIVAČA DUHA (Prikaz knjige N. Nestorovića „Bože, uprosti nam“).
Ninus Nestorović: BOŽE, UPROSTI NAM, Prometej, Novi Sad, 2020, SLČ. 2023.
Teško je stvoriti knjigu kakva je ova o kojoj pišem. Takva se knjiga stvara cijeloga života, a kraće od toga samo ako se autor zove Ninus Nestorović. Upravo je njemu, kao bivšem sportašu, pošlo za rukom i glavom da smisli i zapiše najubojitije satirične aforizme kakve čovjek može smisliti i objaviti pod prividno pokajničkim naslovom Bože, uprosti nam.
Čitao sam, čitam i čitat ću i dalje zbirke aforizama, humora i satire, ali na takvu, teško da ću više naići. Ni od samoga Ninusa, jer takve se knjige ne pišu od danas do sutra. One nastaju desetljećima na jednom prostoru i u različitim vremenskim i društvenim mijenama, a onda ih bistar čovjek pretoči u misli koje isijavaju najprije iskre, potom otvoreni plamen, a na kraju leksički oganj koji svijetli kao vječni plamen. Ovakav opis nije mi bilo teško sročiti nakon pročitane knjige, pošto se on cijelo vrijeme nametao sam po sebi. Sličnu knjigu satiričnih misli možda više neću imati u rukama, pa ću je sigurno sačuvati za neka nova čitanja i za dopunska učenja o tome kako nastaje kratka savršena satira, i kako se ista pakuje u papir bez celofana. Ako neko misli da pretjerujem u hvaljenju knjige i njenog autora, predlažem mu da istu potraži, pažljivo pročita, i sam se u to uvjeri.
Aforist i satiričar prije svega, Ninus Nestorović, gleda svijet oko sebe mikroskopskim a ne dioptrijskim naočalama. Zato i primjećuje ono što drugi ne vide u obliku u kakvom jeste, već onakvim kakvim ga žele vidjeti, ili im to tako drugi nameću. I kad aforist to mikroskopski do detalja sagleda, posve je normalno da ga vjerno prepiše na papir i stavi u knjigu čiji vijek trajanja nije ograničen. Bože, oprosti nam što svi tako ne činimo, jer da činimo svijet bi možda bio drugačiji. Ovako, moramo se zadovoljiti prikazom svijeta i svega u njemu s televizije, ili riječima prepisanim iz drugih knjiga. Niko se nije naučen rodio, niti je nebesima cijeli život brodio. Dugo smo bili niko i ništa, a onda smo zaboravili i ko smo i što smo! Zapisat će to aforist kao sliku stanja u društvu i dodati: Mnogi u glavi već imaju rupe. Fale im još samo klikeri! Za razliku od njih izabrani predstavnici naroda obilato koriste devizu: Formula uspeha dobija se mućkanjem! I rade svoj posao manje-više uspješno. Manje za narod, a više za sebe.
Nakon ovih nekoliko uvodnih aforističkih napomena o tome tko smo, što smo i kakvi smo u zemlji i državi ne baš narodnoj, autor se vraća satiri kao književnoj formi u kojoj se snalazi kao ptica u zraku, zahvaljujući krilima i povoljnom vjetru. Vrijeme je danas dušu dalo za let u državi koja se teško održava jer je postavljena na staklene noge. Nije je takvom učinio prostor već oni koji u njemu vladaju i koji narod potkradaju, a onda mu kroz poreze i dugove s kamatama vraćaju. Svo naše bogatstvo je završilo u inostranstvu. Pare i zlato su izneli političari, a deca su sama otišla! Tako stoje stvari još od devedesetih godina kada su političari odlučivali i zajedno s drugim lopovima krali, a narodi pod njihovom komandom ratovali. Na Balkanu je najlakše organizovati rat. Samo za taj društveni događaj uvijek ima zainteresovanih sponzora./ Pre je rat bez Srba teško bilo zamisliti… Srbe bez rata još teže!/ Porodica je ovde sve ređe na okupu. Okupljamo se još samo za sahrane, slave i bratoubilačke ratove./ Deca su ostavila puške i uzela pištolje. Više se ne igraju rata, nego kriminala. Tako satiričar vidi stanje u državi kojoj je rat u krvi, a težački rad na njivi. Dok građani ratuju, seljaci oru i kopaju. Ova opaska jest malo pretjerana, ali je izvučena iz ne tako daleke prošlosti i bliske nam sadašnjosti. O budućnosti danas malo se tko brine.
Hrabri satiričari ne samo što nemaju dlake na jeziku, već nemaju ni obzira prema onima koji su bezobzirni prema vlastitom narodu i onima koji su ih izabrali da mogu raditi što im je volja i u svome interesu. A zašto bi neko trebao biti obziran prema bezobzirnim ljudima na vlasti? Čime su oni zaslužili da im se podilazi i da se zbog njih krivi kičma i gazi po blatu kriminala i bezakonja? Ničim! Vlada nije organizator kriminala u Srbiji. Ona je samo pokrovitelj. Tako je po satiričaru bilo u prvoj fazi trans-formacije iz socijalizma u kapitalizam. U drugoj naprednijoj fazi… Država je prestala da finansira kriminal. Sad on finansira nju. Iz ovoga se može izvesti logičan satirični zaključak koji glasi: Srbija se jeste zaglibila u blatu, al’ teško da će je volovi izvući iz njega! Sličan zaključak je primjenjiv i za neke zemlje iz bližeg i daljeg okruženja. Sve je to udešeno po istoj špranci i razlike se mjere tek sitnim detaljima.
Da ne bi griješio dušu, satiričar u svome duhovnom ekspozeu ne zapostavlja ni narod koji je u svemu ovome, u manjoj ili većoj mjeri, i luk jeo i luk mirisao. Najprije na izborima: Na izbore naš narod izlazi s verom u boga. Za njega i glasa!/ Naše ovce ne daju vunu i mleko. Samo glasove./ Birajte šta će te dati za otadžbinu: pare ili život! Nije ovdje riječ samo o Srbiji. Isto je ili slično i u Evropskoj uniji, pa i šire od nje, samo o tome njihovi satiričari ne pišu jer su propisi drugačiji, a i kazne su veće. Satira je zato opstala kao misaona aktivnost i književna vrsta samo u postojbini gdje se popu kaže da je pop, a bobu da je bob, a ne obrnuto kako to govore oni koji nemaju mu-da. Procjena je, dragi moji, slobodna procjena, a cijena je cijena koja se nagrađuje ne-imanjem posla, malom plaćom i penzijom i odbacivanjem u zapećak društva i državni budžak. Ako ne znate šta je to, pitajte one koji se tamo nalaze. Demokratija na grčkom jeziku znači vladavinu naroda, a demonkratija na svim ostalim jezicima zna se dobro šta znači. A zna se još bolje tko tu vlast i kako vrši.
Za pravog satiričara nema teme o kojoj se ne može reći ponešto što uz nju stoji, ili što joj ne pristaje. Zato je ova knjiga premrežena alegorijama, aluzijama, apsurdima, hiperbolama, ironijama, kontrastima, parabolama, paradoksima i drugim stilskim figurama i jezičnim ukrasima koji joj daju jasan ton, prepoznatljive boje i neuništivu snagu. Jednom riječju: ispunjena je živim i zdravim mislima o svemu što živ čovjek vidi, a oni osjetljiviji i osjete na vlastitoj ili tuđoj koži. Zapisane kroz satirične aforizme, te misli dobivaju na težini, širini i dubini da ih svako može razumjeti baš onako kako ih je pisac izrekao i zapisao. Nema tu filozofije okolo-naokolo, niti razvlačenja u stilu: ‘trla baba lan da joj prođe dan’. Sve je kazano kratko, jasno i satirički strasno. Zato takva misao pogađa, ali ne vrijeđa. Ako postoje neki koje vrijeđa, oni to i zaslužuju. Nepismen narod se pridržava samo nepisanih pravila. Zapisuje to autor kao uvod mislima koje slijede: Mene niko ne može da kupi. Ja sam besplatan primerak./ Blago onima koji se raduju našoj nesreći. Uvek imaju razloga za radost!/ Red u kući ne možeš da zavodiš pendrekom. Nije to država./ Ovdje postoji samo dan rođenja i smrti. Sve ostalo je noć./ Mrak u Srbiji nije prirodna pojava, nego društvena./ Naša država je slobodna i ne robuje više nikom. Čak ni propisima./ Vlast u Srbiji više ne mlati narod. Samo pare!/ Mi kad uzmemo nož u ruke, nama viljuška ne treba./ Pravite izdajnike, a ne patriote. Bolje se prodaju./ Bio je neizlečivo pošten. Od toga je i umro./ Prodajem poštenje. Nekorišćeno!
Mogao bih nabrajati desetke i stotine ovakvih i sličnih misli a da se ne umorim, ali papir osim što trpi sve, ima i format koga treba poštovati i ne prelaziti unaprijed zadane margine. Zato vas prepuštam daljem čitanju knjige kad je pronađete, ako tiraža od dva izdanja po 600 primjeraka uz 500 primjeraka objavljenih na slovačkom jeziku nije već rasprodana ili razdijeljena onima koji vole čitati satirične aforizme. Za svaku je pohvalu podatak da je knjigu otkupila Narodna biblioteka Srbije za sve biblioteke u državi. Da je ovo vrijeme državne cenzure kakvo je nekad bilo, knjiga bi sigurno već odavno bila zabranjena i morala bi se tajno umnožavati i dijeliti ‘ispod žita’. U demokratiji koja jednako gleda i na ludog i na zbunjenog, sve je dozvoljeno osim udaraca ispod površine zemlje. Tko je dole završio siguran je od svih zala i dobara ovog blistavog svijeta sastavljen od lijepe prirode, mnogih domaćih i divljih životinja i ne baš pitomih ljudi.
Naglašena ozbiljnost i vrijednost ove knjige podignuta je na još viši nivo prisustvom na njenim stranicama dvojice dokazanih znalaca aforističkog i satiričnog stvaralaštva. Jedan je Petar Peca Popović poznati književnik, novinar i kritičar, a drugi je Ratko Božović bivši univerzitetski profesor, sociolog i plodni književni stvaralac. Njihove stručne recenzije, koje su objavljene kao predgovor i pogovor na prvim i zadnjim stranicama knjige, pomoći će svakome čitaču da uđe u bit satiričnog stvaralaštva i da bolje razumije aforizam kao najkraći literarni oblik izražavanja. Svaki autor počašćen je i nagrađen kad o njegovoj knjizi lijepu riječ kažu i napišu oni iza kojih stoji golemo književno i drugo stvaralačko djelo.
