Ivo Mijo Andrić – POSLJEDNJI POZDRAV PRIJATELJU MARINKU MIJOVIĆU
Na početku mjeseca lipnja, napustio nas je velikan aforističkog stvaralaštva Marinko Mijović. U devedesettrećoj godini časnog života otišao je u vječnost pisac koji je duže od pola stoljeća uveseljavao ljude vedrim dosjetkama i mudrim mislima kakve su u antička vremena zapisivali poznati grčki filozofi.
Marinko Mijović rođen je 1933. godine u Plavu, živopisnom crnogorskom gradiću smještenom uz Plavsko jezero. Tu je proveo djetinjstvo, a onda je otišao izvršavati školske i radne obaveze u drugim sredinama bivše države. Najveći dio života proveo je u Puli, gdje je zasnovao porodicu i dočekao zasluženu mirovinu. Nakon umirovljenja aktivno se posvetio pisanju aforizama, epigrama i kratkih misli, koje je objavljivao u listovima, časopisima i elektronskim medijima. Većina njegovog bogatog književnog stvaralaštva publicirana je u autorskim i koautorskim knjigama, almanasima, zbornicima i antologijama kod nas i u svijetu. Bio je jedan od poznatijih aforista čiji su radovi redovno uvrštavani u hrvatske, crnogorske, balkanske i evropske zbornike i antologije.
U deset autorskih knjiga objavio je više od 7000 aforizama, epigrama i drugih kratkih mudrih misli o životu, ljudima, društvenim pojavama i problemima koji su nas pratili i prate u dvadesetom i dvadesetprvom stoljeću. Sve je to vrijedni Marinko pažljivo promatrao, duboko promišljao i bilježio u svoj stvaralački notes, a onda pretakao u knjige dojmljivog sadržaja, koje čitaju i čitat će generacije ljubitelja vedre, mudre i dubokoumne misli. Posljednja u tom nizu je naša zajednička zbirka aforizama objavljena u decembru 2023. godine pod dvostrukim simboličkim autobiografskim i numeričkim naslovom „POSLIJE KRIZE 1933 – REZOLUTNO DOBA 1948 – “
Od velikana aforističke misli Marinka Mijovića opraštamo se buketom njegovih aforizama:
I iskra nade rastjeruje mrak.
***
Put mu je bio trnovit, ali su drugi išli pred njim.
***
Dizao je ruku dok nije pao s nogu.
***
Najbolje je ne govoriti o najgorem.
***
Na kraju svi krivimo loš početak.
***
Ostavite nas na miru dok pričamo o ratu.
***
Slobodi ne treba oružana pratnja.
***
Mozgovi odlaze, prazne glave ostaju.
***
Narod se opametio. Zato neki lude.
***
Dimnjaka sve manje, a zagađenja sve više.
***
Zakoni se mijenjaju, rupe ostaju.
***
Bolje brnjica na usta, nego lisice na ruke.
***
Obilježite put kojim se dolazi k sebi.
***
Slijepa ljubav traje dok se ne progleda.
***
Problemi se rađaju i iz jalovog stanja.
***
Čekić udara i kad nije ukršten sa srpom.
***
Dobro ludi nikad ne mogu postati ludo dobri.
***
Koga uhvate u laži, drže ga u šaci.
***
Ne vjeruj ušima dok ne vidiš očima.
***
Za božju pravdu ne treba porota.
*****
II – IZ KNJIGA
Marinko Mijović
POSLIJE KRIZE 1933
(Digitalne knjige, Zagreb, 2023.)
Čim vidim cijene – devalviram.
Svemu rastu cijene, osim praznim obećanjima.
Malo, malo, pa nas zadese veliki problemi.
Nekome je i malo dosta, a nekome nimalo nije dosta.
Funkcioner je onaj kome mozak ne funkcionira.
Prazna glava i praznovjernost se nadopunjuju.
Red nam kvari i ono između redova.
Glavinjao je sve dok nije zaglavio.
Usukao se otkad nije zasukao rukave.
Novac je mina koja ruši međuljudske odnose.
Vražja mater može biti i muškog roda.
Kad mu se ukazala Gospa, vidio je svog Boga.
Svi su izgledi da nam političari pokvare ugled.
Dok je Musa derao jarca, jarac se derao.
(Pri)silno napredujemo.
Preci su se borili protiv lanaca kojima se danas vežemo.
Vanjski neprijatelj je najopasniji kada dođe iznutra.
Čuvajmo se prijatelja koji su u službi neprijatelja.
Teže je izaći iz Balkana, nego ući u Evropu.
Njihov mrak nekima osvjetljava put.
Kod nas su i zviždači izviždani.
Pred izbore bi neke slike trebalo zalijepiti na stup srama.
Bolje je zasjesti, nego zaleći.
Bolje je da dignu ruke od nas, nego na nas.
Neki su tulumi gori nego zulumi.
Ljudi plitke pameti lako zabrazde duboko.
Tamo gdje svi prijete, nitko se više ne plaši.
Amerika zamijesila, Evropa ispekla, Balkan progutao.
Bolje se odmetnuti nego podmetnuti.
Djed je nosi Marksovu bradu, a unuk Isusovu.
I kad gleda svoja posla, doušnik viri.
Svetica je od njega napravila crkvenog miša.
Što je glava praznija, to je mržnje punija.
Za otkucavanje ljudi, dobio je sat s posvetom.
Ima sudaca koji istjeruju pravdu iz sudnice.
Kredit ga je načeo, a kamate dokrajčile.
U kradu je spas.
Pustio je bradu jer nema obraza.
Svatko želi biti primijećen, osim lopova.
Natovarili su nas i rekli: ‘E, Sad ste na konju’.
