Živko Prodanović – Aforizmi

Објави Сатиргора

Bolje rat protiv neznanja, nego pakt s neznanjem.
Bolje s mudrim plakati, nego s budalom pjevati. To je laž, viče budala.
Budimo realni: možda smo baš mi ono čemu se drugi potajno rugaju.
Čovjek je čovjeku ruganje evolucije.
Gdje smo mi sagradili most naći će se jednog dana i neka rijeka za njega. Kažu optimisti.
I lupeži bi da ih netko hvali.
I na mladima koje ni rođena mati ne želi vidjeti, svijet ostaje.
I tuđoj se ljubavi treba radovati.
I vinska čaša ima uši.
I valovi imaju svoje idole. Valovske idole.
Istina o lažima: nije istina da samo lažljivci lažu.
Isti gaz preko rijeke jedan dan vodi preko, a drugi dan u pakao.
Kakav mračnjak, takvi i snovi – mračni.
Ljutim se na sebe – opet sam sanjao život koji me uopće ne zanima.
Malograđani često upravljaju i velikim gradovima.
Ne znam što im je – moji snovi počeli su proučavati zakone.
Novi krug pakla – svi oko tebe imaju mobitel, samo ga ti nemaš.
O lakim ženama najviše znaju laki muškarci.
Politika ne poznaje ljude, nego birače.
Pravo na demokratske izbore traže i oni kojima demokracija nije izbor.
Ušao je u povijest. Zabunom.
Vatra ne prašta niti glupanima, niti pametnima.
Veliki ciljevi traže velike snove.
Vlasnici sportskih kladionica nisu zabrinuti. Za njihov standard brinu se profesionalni gubitnici.

Категорије: Афоризми