Živko Prodanović – Aforizamski terceti

Komedija života – on je bio neplivač tako dugo dok nije pao s broda u more.
Komedija života – pružili su si ruke. Pune trnja.
Komedija života – on je nepodnošljivo nepogrešiv.
Pametni znaju čemu služi jedna dobra šamarčina.
Pametni znaju čemu služi ogovaranje vrijednih kolega.
Pametni znaju čemu služi otrovni jezik.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Ne, ja ne praznim police u dućanima.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: ja sam bio siguran da ti prvu ligu bolje poznaješ. Sada mi je sve jasno.
Molio sam se Bogu cijelu večer, a onda mi je On rekao. Isključi se!
I kad sanjam topli majčin pogled ulični nasilnik je ulični nasilnik.
I kada sanja nebeske dvorce beskućnik je beskućnik.
I kada sanja propast svijeta optimist je optimist.
Priča života – tako dugo je brutalan da je njegova brutalnost na ivici snage.
Priča života – tako dugo je nevina da je njena nevinost na rubu snage.
Priča života – tako dugo je velikodušan da je njegova velikodušnost na rubu propasti.
Tko tebe ravnalom, ti njega krivuljarom.
Tko tebe premijerom, ti njega reprizom.
Tko tebe protupropisno, ti njega propisno.
To što je jednom krčmarskom pjesniku dramatično pitanje “Gdje smo mi“, ne mora biti dramatično pitanje „Gdje smo mi“ drugim krčmarskim pjesnicima.
To što je filozofija besmisla jednoj uhljebljenoj ništariji ne mora biti filozofija besmisla drugim uhljebljenim ništarijama.
To što je sreća jednom prilično glupom ljubavniku, ne mora biti sreća drugim prilično glupim ljubavnicima.