Darko Drljević – Ekspert za krizu
U privatnom hotelu, pokraj autoputa, dokono osoblje se tromo i bezvoljno kretalo, zureći u prozorska stakla, tražeći pogledom putnika namjernika. Bio je tu i jedan olinjali stari mačak, koji je više spavao nego li bio budan. Drijemao je tik do vrata restorana i čekao nezasluženi obrok. Tek toliko da radna atmosfera u hotelu bude slikovitija.
Osoblje hotela je nestrpljivo čekalo platu koja je kasnila i kasnila. Uostalom, kao i oni na posao. Svako je svakom dugovao novac, pa atmosfera nije bila baš na zavidnom nivou. Doduše, oni to nijesu javno ispoljavali, ali se osjećalo u vazduhu. Ako bi neko od njih došao na posao sa novim dijelom odjeće, ili sa novom frizurom, ostali su ga posmatrali ispitivački i sa zavišću.
Recepcioner je portiru dugovao pedeset eura, portir istu sumu konobaru, konobar toliko šankeru, koji je tu sumu dugovao šefu kuhinje, a ovaj, opet toliko, recepcioneru.
Bio je to začarani krug, iz kojeg se izlazak nije ni nazirao. Jer plate, ni na vidiku.
Te olujne i kišovite jesenje noći, kao sablast, na vratima banu gost. Bio je u nakvašenom sivom mantilu, sa lap-topom u ruci . Prišao je recepcioneru, koji ga je gledao sa nevjericom i zatražio slobodnu sobu. Recepcioner mu hitro, sa neskrivenim zadovoljstvom, utrapi ključ . Ovaj odmah plati i podje uz stepenice. Spavanje sa doručkom je koštalo baš onoliko koliko je recepcioner dugovao portiru.
Pošto je vlasnik hotela bio na službenom putu, promućurni recepcioner dođe na ideju da novac od gosta da portiru i tako se, konačno, oslobodi tereta duga. Tako i učini. Portiru laknu kada novac proslijedi konobaru. Konobar odmah vrati dug šankeru, a on, uz izvinjenje što je toliko dugo kasnio , šefu kuhinje. Šef kuhinje, ne časeći, potrča ka recepciji i vrati dug recepcioneru, koji novac, ekspresno, vrati u kasu. Sve je bilo na svom mjestu: i vuk sit i ovce na broju!
Atmosfera se naglo popravila ! Zavladala je sloga i opuštenost. Bio je to pravi, složni kolektiv, gdje su ponovo zavladali drugarstvo i solidarnost. Čak je i mačak osjetio izvjesno olakšanje , pa se odvažio da slobodno udje nezvan u kuhinju i sam potraži hranu .
Recepcioner se, nedugo potom, učlanio u vladajuću stranku, brzo postao član vlade, a potom, ministar za finansije i ekspert za spoljni dug … U čitavom društvu su, ubrzo , potekli med i mlijeko…
