Živko Prodanović – Aforizmi
Bila je to ljubav na prvi pogled bez naočala.
Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. To je tako kada imaš loš dan.
Bolan odgovor – prešutljeli su ga.
Čovjek je čovjeku ključ neuspjeha.
Gdje bih ja došao da sa svakom svojom slavim godišnjice. Reče jarac.
Gospodine suče, ne mogu odgovoriti na vaše pitanje. Nemam toliko.
Griješiti je ljudski. Reče zmija.
I minirani most spaja dvije obale…
Knjige mogu biti kao i ljudi – hvaljene, bezvrijedne.
Kvadratura kruga – kako postati političar, a ostati pošten?
Nadam se da mi život neće proći tako da se za svaku sitnicu moram nadati.
Najavljena je velika reforma zdravstva. Živi bili, pa vidjeli.
Naši političari su vrlo skromni – od svog poštenja ne očekuju ništa.
Ne pravi od jubilarne muhe jubilarnog slona.
Nije mu bilo spasa. Policija je prvo uhapsila njegovog anđela čuvara.
Nije sve tako crno. Kaže šlag crnoj kavi.
Opće pravilo zdvojno: što je više korupcije u pravosuđu to suci složnije hvale svoje poštenje.
Postoje dvije vrste muškaraca – oni koji to jesu i oni koji to nisu.
Skromna milijarda također je milijarda.
Tko laže za tebe, lagat će i protiv tebe. A možda i neće, nisu svi koji lažu za tebe iz iste poslovice.
Ubi me prejaka riječ. Rafalom.
Volio bih da ljudima velikodušno opraštam dugove, ali tko bi meni bio dužan.
Vrhunac optimizma je kada djed na samrti nekome kaže: „Ne želim te više vidjeti!“
Zabranjeno voće je najslađe. Reče muž i udari ženu.
