Živko Prodanović – Aforizmi
Bolje je biti sam, nego u lošem društvu. To je laž, viče loše društvo.
Da će politika ostvariti zacrtano to se može odmah precrtati.
Eksplozija je bila tako jaka da on nije ušao, nego uletio u povijest.
I vatra ima svoje slabe trenutke.
I zidovi imaju uši. A mnogi i oči.
Ja možda previše očekujem od naših političara. Da shvate da politika nije bankomat.
Književna nedoumica: da li politički govori o boljoj budućnosti pripadaju utopiji ili distopiji.
Ljubomora je jedna od onih bolesti od koje su jedni bolesni, a pate i umiru drugi.
U svakoj se šutnji može puno toga reći.
Lako je njoj – ona nikada nije htjela biti gospođa.
Nema slađeg stvora na svijetu od male hijene. Kaže hijena mama.
Netko je samostalni umjetnik, netko je samostalni obrtnik, a netko je samostalni gad.
On se davno povukao u sebe. Još da se samo sjeti zašto.
Ono što nemaju pohlepnima je veći problem od onog što imaju.
Opasno je piti s onima koji niti pijani ništa ne govore.
Osnova kupovine političara: ne kupuj mačka u vreći.
Pazite da se ne zamjerite svojim nogama.
Pobježe mi misao. A mogla je postati velika.
Posljednje riječi posljednjeg čovjeka: Zar i ti, robotu moj.
Publika ja bila oduševljena, igrao sam fantastično i davao gol za golom. Šteta što su me probudili.
Sve u svoje vrijeme. Čak i kada je nevrijeme.
To je bezobrazna laž da on traži mito. Mito traži njega.
Umro je. Što je izazvalo sveopću ravnodušnost.
Životni planovi većine ljudi mogu se prikazati kao tlocrti.