Živko Prodanović – Aforizmi
Bolje pravosuđe u ruci, nego pravda na grani.
Često je laž čovjekov najvjerniji pratilac kroz život.
Čovjek je čovjeku pokvareni semafor.
Dobio je po nosu. Zbog jezika.
Doktorirao bi on i ranije, ali nije imao dovoljno gotovine.
I istina može podmetnuti čovjeku nogu.
I mali ljudi imaju svoje velike ljubavne probleme.
Izabrao sam. Ne idem na izbore.
Kada vozač previše popije i ravna cesta počne krivudati.
Korumpirani sudac naći će pravdu i za nepravdu.
Molio sam se cijelu večer, a onda me je On upitao: A kako to misliš da ćeš se, ako ti ja ne pomognem, obratiti nekom drugom.
Ne guraj se u tuđe guranje.
Osnovno pravilo zaduživanja: ne zadužuj se!
Ne može se slučajno na sudu lažno svjedočiti.
Ovom zaljubljenom mladom paru loše se piše – sagradili su kulu u oblacima, a nemaju građevinsku dozvolu.
Rijekama je svejedno čiji su mostovi.
Silno me zanima što je to u zatvoru slobodno vrijeme.
Sloboda govora ne brani se šutnjom.
Snaga je u zajedništvu. Batine i mozga.
Sudac je prihvatio dokaz obrane. Bili su to eurodokazi.
Svatko je nevin koliko je moćan.
Svatko može biti zloduh svoje sreće.
Što na narkoumu, to na narkodrumu.
Vjećnost je čudesna pojava: ničim se ne dokazuje, a zna se da jeste.
