Satiričar Velizar Radonjić: Besjeda na dodjeli nagrade „19. decembar“
Dame i gospodo,
U Titograd sam došao prije skoro 60 godina. Rastao sam i stasavao sa ovim gradom i njegovim graditeljima. Graditelji su ljudi posebnog kova. Njihovi vidici sežu i po nekoliko vjekova unaprijed, a njihova djela traju vjekovima poslije njih.
Njihovo djelo, graditeljsko nasljeđe i graditeljska baština, predstavljaju najvrjedniji dio ukupne kultutrne baštine Crne Gore. Oni su predmet mog dugogodišnjeg istraživanja i osnovna tema brojnih članaka i kapitalnog djela HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI. Osnovna tema mog zalaganja za afirmaciju, naučnu valorizaciju i zaštitu graditeljske baštine.
Nagrada me obavezuje da nastavim sa podsjećanjem na graditelljsku baštinu koja nam je data na čuvanje, da iniciram i da se zalažem za proširenje liste zaštićenih građevina, njihovo proglašenje kulturnim blagom i podizanje uspostavljenog sistema zaštite na viši nivo. Obavezuje me da opominjem i podsjećam da su graditeljsko nasljeđe i graditeljska baština zajednički i da pripadaju svima nama, nešto što nas spaja i opominje da je njihova zaštita naša civilizacijska obaveza i naš dug potomstvu.
Umjesto institucionalne zaštite, graditeljska baština je decenijama izložena nemilosrdnoj samovolji i neznanju mnogih koji njome upravljaju. Zbog činjenja ili nečinjenja, izložena je propadanju, uništavanju, devastaciji i nestajanju. Zato me nagrada obavezuje da, institucije prije svega, podsjećam, upozoravam i opominjem da graditeljsko nasljeđe i graditeljsku baštinu ne smijemo tretirati kao biznis barijeru sticanju velikog i brzog profita. Graditeljska baština nijesu samo iskopine, zgrade ili mostovi. Graditeljska baština je hronika našeg nastajanja i postojanja. Naša istorijska čitanka i knjiga našeg postanja. Najviši sertifikat našeg identiteta. Ako izgubimo sertifikat ostaćemo i bez identiteta.
I ja vas pozivam i prozivam da stanemo u zaštitu kulturne baštine. Opominjem, pozivam i prozivam da zaustavimo njeno propadanje i da svi skupa stanemo u zaštitu našeg hiljadu godina građenog identiteta.
Nagrada me, isto tako, obavezuje da nastavim sa anagažovanim dramskim i satiričnim stvaralaštvom koje će da upire prstom u naša nepočinstva, podjele, čegrsti i omraze. Da kritikuje i opominje na razaranje sistema vrijednosti. Obavezuje me na dramsko i satirično stvaralaštvo koje će da nam otvara oči, da progovara u ime većine koja ćuti, stvaralaštvo koje će da budi našu savjest i da bude naša savjest. Obavezuje me na stvaralaštvo koje će da bude promoter građanskog bunta i građanske svijesti.
Sve je ovo naš dug prema potomstvu. I ja se nadam i vjerujem da mom unuku i unučadima njegove unučadi, nadam se i vjerujem da vašoj unučadi i unučadima vaše unučadi, nećemo ostaviti pustoš. Nadam se da im nećemo ostavit duhovnu pustoš, bez kulturne baštine i bez identiteta.
Još jednom hvala za nagradu. Dobro zdravlje i zdrav duh vam želim.
U Podgorici 19. decembra 2024.g.
