Milan Kuridža – Dobro veče
Slobodnom voljom ste odlučili da večeras prisustvujete ovom kulturnom događaju. Velika je to stvar da svojim vremenom raspolažeš kako ti je volja. Ideš kuda hoćeš i radiš šta hoćeš. U socijalističkom mraku je režim zamazivao ljudima oči isplaćujući plate, regrese, zimnice, samo zato da misle kako se neko brine za njih. Ali ljudi nisu bili slijepi kod očiju, Dobro su dobro znali da vlada mrak, jer nije bilo osnovne pretpostavke za život dostojan čovjeka. Nije bilo demokratije. Samo samoupravljanja.
Sada je demokratski režim i možeš da biraš gdje ćeš ići i šta ćeš raditi. Ti si odlučio da vrijeme potrošiš na kulturu, a da te na to niko nije netjerao. A mogao si mnogo korisnijih stvari uraditi. Mogao si spremiti četiri – pet ispita na novom fakultetu. Mogao si, ali nisi htio, nego si odlučio da dođeš na veče humora i satire.
Svjestan si mogućih posljedica svog hrabrog kulturnog čina. Znaš da nećeš moći izaći napolje kada zakoračiš kroz ova vrata. Ljudi će misliti, vidi ovoga, ni kulturu ne može ko čovjek trpiti. On ne može, a čitava sala trpi i šuti. Šta je on bolji od drugih? Nije mu ovo državna služba, pa da izlazi kad hoće i dolazi kad hoće.
Organizator se odlučio za ovu – malu salu, jer velika kultura ide u male prostore, a mala kultura u velike prostore. Nekultura ide tamo gdje joj je uvijek i bilo mjesto, u parlament. Ovu salu su pravili kapitalisti za vrijeme prastare – trule Jugoslavije, za kamerne događaje na kojima je više onih što pričaju, nego onih što slušaju. Takvih događaja je bilo mnogo unazad 80 godina, koliko ova sala postoji. Znao je dobro graditelj, da samo govornica Srbina spašava. Za ovu salu nikada nije naplaćena ulaznica, a za izlaznicu nema pouzdanih podataka.
Ti si, dakle, odlučio da veče posvetiš satiri i da budeš saučesnik zezanja sa ozbiljnim stvarima. Jer se satiričar u žaru pisanja zaleti i kaže nešto što nekome važnom može zagolicati ušne školjke, a ti, ni kriv ni dužan to slušaš i ćutiš. A Latini kažu – ko ćuti, smatra se da se slaže. Šta je to nego saučesništvo. Dobro, sa ozbiljnim stvarima se još više šale svi ostali u ovoj državi. Školstvo se šali sa obrazovanjem. Kad vidiš rezultate obrazovanja umreš od smijeha, a kad vidiš rezultate privatnog visokog obrazovanja, počneš da se smiješ i plačeš u isto vrijeme. Vlast se šali kada kaže da u državnu službu ulaze sposobni, a ne podobni. Šale se mediji kada ti govore da ima onog čega nema. Svi se šale, pa su ovu državu neki već nazvali šalom od države.
Ima male razlike između satiričara i ostalih šaljivdžija. Satiričar se šali za džaba, a poslanici za pare. Nije da satiričar ne može ništa dobiti za dobru satiru. Može, ali mu nije baš drago da dobije ono što neki misle da je zaslužio.
Ako te budu pitali zašto si slušao svašta na kulturnom događaju, oni koji su zaduženi za to da demokratija ide kuda treba da ide, a ne tamo gdje neorganizovana masa hoće, ti samo reci da si pola prespavao, a pola nisi razumio. Ako povjeruju dobro i jeste, a ako ne povjeruju, pa te pitaju da li je neko govorio da ovdje nešto ne valja, ti reci bilo šta. Samo nemoj reći da ti i bez satiričara znaš da ovdje ništa ne valja
