Ivo Mijo Andrić – AFOGRAMIZMI I DRUGE MISLI
Ni na kraj pameti mi nije bilo,
da u politici pamet dolazi na kraju.
&
Dobrom se konju ne gleda u zube, već u potkove.
&
Mladost je prolazna, a starost – odlazna.
&
Broj nezaposlenih Hrvata u stalnom je padu.
Broj zaposlenih Hrvata stalno raste – na Zapadu.
&
Vlasti peru savjest narodnim i radničkim znojem.
&
U politiku se ulazi i iz nje izlazi… na izborna vrata.
&
Loše političare proizvodi narod. I obrnuto.
&
Kuhan i pečen političar priprema se u narodnoj kuhinji.
&
Politika je podjednako zanimljiva profesija za mudre i lude.
&
Prestao sam plakati zbog male penzije.
Sad sam ožalošćen zbog preminulog rada.
&
Država umirovljenicima daje za kruh, sol i vodu.
Za ostalo se moraju samo pobrinuti.
&
Nije država kriva što imamo male mirovine.
Krivi smo mi što imamo malu državu.
&
Odrekao sam se prava glasa i prepustio drugima
da viču s ulice na svoje izabrane predstavnike.
&
Rat i mir su, zapravo, braća. Kain i Abel.
&
Ovaca je sve manje, vukova sve više.
Zato se stočarstvu uvijek crno piše.
&
Djeca domovine alimentaciju skupljaju po svijetu.
&
Mi smo dio Zapada koji u istočnu krizu zapada.
&
Svijest nam je na visini, a podsvijest u dubini.
&
Aforist mora biti mudar da bi jednima razotkrio grijeh,
a druge natjerao na smijeh.
&
Promašeni političari pogađaju nas u najosjetljivije mjesto.
&
Otkad su mu digli kuću u zrak, on živi u oblacima.
&
Sve što se dogodi, nekoga pogodi.
&
Inspektor je odbio primiti novac za bespravno izgrađenu zgradu.
Nevoljko je uzeo ključeve trosobnog stana.
&
Budale ne rade ništa tako dobro kao dobre budalaštine.
&
Šta mogu kad ništa ne mogu – kaže siromašni vjernik – Bogu.
&
Riječ po riječ, gram po gram i eto vam – epigram.
&
Od sreće plaču samo nesretni ljudi.
