Živko Prodanović – Aforizmi
Bolje pesimizam u čvrstoj ruci, nego optimizam na drhtavoj grani.
Budali ne treba puno da mu je glava puna.
Budimo realni: možda smo baš mi ono što je drugima glupo i isprazno.
Čovjek, kako to potrošački zvuči.
I knjiga knjizi zna biti vuk.
Mislio je da zna sve o životu. Sve dok mu život nije zabio nož u leđa.
Loš kapetan udariti će u hridinu i kada najpažljivije plovi.
Ljudska komedija: jedno je sigurno – njen anđeoski osmijeh ne vodi u raj.
Mnogima je lakše imati nekog na duši, nego u srcu.
Molio sam se cijelu večer, a onda me je On upitao: Zar je tvoj doktor na godišnjem odmoru?
Na gorkoj psovki svijet ostaje.
Nitko nije otok. Ali morskih pasa oko svakog ima.
O tuđoj nesreći može se pričati i između dva vica.
On je proslavljeni političar. Ždere, pije i ide s jedne na drugu proslavu.
Počni čitati pa će knjige početi same dolaziti.
Povukao se u sebe. Ostao je bez municije.
Što na umu pljačkaša, to na drumu pljačkaša.
Tko tebe ravnalom, ti njega krivuljarom.
To je tako u tom životu – netko je ključaonica, netko ključ.
Učili su nas da u životu nikome ne vjerujemo. Pa sada ne vjerujem niti učiteljima.
Više vrijedi jedna žaba, nego sto roda. Kažu žabe.
Zla sreća je učiteljica života.
